Translate

...a ja belim svetom rasuh život ceo;
I na obalama gde je večna plima,
I u svakom gradu, svakom mestu, ima

Po kap moje krvi i mog srca deo...M.R.

23. 3. 2014.

Limenaria, Tasos




Devojka u turističkoj agenciji nam je između ostalih ponuda predložila i kuću na obali mora. Ja se nisam mnogo dvoumila. Letovali smo u raznim apartmanima i hotelima blizu mora, ali baš na obali..to nismo doživeli. I tako vam ja ubedim svog dragog da je to najbolja ponuda.

Ali avaj!:)kasno se zapitah kakav li je taj deo obale (?!) Limenaria je pretežno kamenita plaža i za moj ukus najgora na celom ostrvu:( Jesmo imali fantastičan pogled na more sa terase, iz dvorišta smo direktno bili već na plaži, ali...kamenitoj plaži! Na tom delu plaže smo se zadržali samo u par navrata, jednom kada smo pokušali da "kampujemo" i raširimo pored ostale morske opreme i šator. I još jednom kada smo u kasnim večernjim satima suprug i ja želeli da se podsetimo kako to beše izgleda noćno kupanje, a kad smo se pošteno smrzli i shvatili da sve ima svoje vreme i godine :) brže bolje smo se vratili u toplu sobu.

Tik pored tog dela ispred kuće u kojoj smo bili smešteni bio je zanimljiv kafić na plaži, u kome smo često pili jutarnju kaficu i tu je nešto manje kamenja i pristupačniji je sam ulaz u more, ali je daleko od idealnog. Nastavak plaže u suprotnom delu od centra je sličan, negde manje, negde malo veće kamenje i sve tako...Bili smo i na delu prema centru, ni tamo situacija nije bolja, postoje delovi gde ležaljke jesu na sitnom pesku, pa opet čim krenete ka moru, kamenje je opet tu:( A na nepristupačnim delovima se nalaze njihovi najveći primerci.
Ima suncobrana i ležaljki, dovoljno je da naručite jedno piće i vaše su ceo dan. Voda je inače pretežno čista, mada je bilo i talasa koji tada donesu svašta nešto pa se može desiti da stojiš i gledaš i pitaš se da li da se kupaš ili ipak ne...

Nekad neko od plivača nagazi i na ježa! A ima delova na kojima nema plivača ali je pravo kraljevstvo ježeva! Lično sam sasvim slučajno jednog ježa osiromašila za dve, tri bodlje, no, sreća nisam stala svom težinom na njega (i zbog njega a i zbog mene:)), te sam bodlje odmah rukom izvadila i podsetila se kako čudno peku.

Na ovoj plaži ima mnogo delova gde možete da postavite svoje suncobrane, peškire i tome slično. Prošarana je tu i tamo slamenim suncobranima, a u samom centru je pored obale poređano mnoštvo restorana hotela. I taj deo mi je bio najlepši. Izuzetno romantično izgleda uveče kada se upale sveće a šum talasa se čuje na samo par metara od vas.

Na delu plaže blizu kuće u kojoj smo mi bili postojala je i mreža za odbojku na pesku u sklopu nekog od obližnjih hotela, a bilo je i pedolina i skutera za iznajmljivanje (koje mi inače volimo (pedoline,ne skutere:)), ali su ovi bili u priličnom lošem stanju, pa smo ih zaobišli).
Postoji mnogo lepih spomenika na pešačkom delu iznad plaže. A ono što joj definitivno 
daje poseban pečat jeste što se završava sa stenom na čijem se vrhu nalazi građevina za koju sam u prvi mah a izdaleka pomislila da je neki dvorac, a onda smo je jednog dana i obišli i videli da se radi o napuštenoj fabrici, ali i onako sada već u fazi raspadanja, zanimljivo izgleda pogotovo noću kada je obasjaju brojne svetiljke okolo nje.

Na kraju plaže su smešteni zanimljivi brodići na kojima se organizuju razne zabave. A tu su i restorani u kojima se nude razni morski specijaliteti.

Tako...kamenje nam se nikako nije svidelo, ali je svaki jutarnji pogled sa terase i spavanje uz neprestani šum talasa nekako ovo kamenje stavilo u drugi plan.

Нема коментара:

Постави коментар