U Španiju krenuh s mišlju da ostanem nema pred Gaudijevim delima. To se desilo nije.
Istina, ne zanemeh ni kad je Sunce opalilo muzej Salvador Dalija u njegovom rodnom mestu, al' osetih da prosečan um ne bi napravio nešto ni nalik ovome...Dovoljno da bude baš interesantno.
'Svako jutro nakon što se probudim iskusim najveće zadovoljstvo, a to je da sam ja Salvador Dali. Šta li će novo i lepo ovaj Salvador Dali danas postići? '
Ovaj nadrealistični slikar, jedan od najkreativnijih po mom mišljenju, pisac, vajar, scenograf i glumac već sa svojih 16 godina bio je siguran da će biti genije, kao i to da će biti potcenjen.
„Razlika između mene i ludaka je to što ja nisam lud.“ – Salvador Dali
Pred svoj diplomski bio je izbačen sa Akademije lepih umetnosti izjavivši da niko na fakultetu nije dovoljno kompetentan da njega oceni.
U dvorištu muzeja može se videti i staro ronilačko odelo u kome se pojavio 1936. god na Međunarodnoj Londonskoj nadrealističnoj izložbi. Želeo je da pokaže kako 'zaranja duboko u ljudski um' ali se zamalo nije ugušio unutar staklene kugle. Prisutni su mislili da je preterana gestikulacija deo performansa a ne nedostatak kiseonika. Spasili su ga otvarajući kacigu matičnim ključem.
Crni kišni kabriolet i statua plodne Venere
Njegov zaštitni znak, brkove, nosio je po ugledu na španskog slikara Dijega Valaskeza. S tim da su Daliju brkovi služili kao antene za komunikaciju sa vanzemaljcima (!) :)
1931. god nastala je i jedna od njegovih najpoznatijih slika ' Upornost sećanja' sa časovnicima koji se tope. To je ujedno bilo i bukvalno sve što sam znala o Daliju pre posete muzeju. I očekivala da rastopljeni časovnici budu u fokusu...Ali, njih gotovo da nisam ni videla...A videh toliko toga ostalog...Omiljene teme su mu bile: vreme, religija, podsvest, optičke iluzije, relativnost vremena i prostora...
Najviše sam bila iznenađena činjenicom da je upravo Dali među prvima uveo holografiju u umetnost. Usudiću se i reći da su mi upravo najinteresantnija bila dela sa optičkim iluzijama.
Kažu da je malo spavao i imao običaj da u tu svrhu u ruci drži srebrnu kašičicu koja bi pala na pod i probudila ga ukoliko bi zadremao...
A kako bi stimulisao što luđe snove zarad inspiracije i uhvatio kad mu je podsvest najaktivnija davao je pomoćniku da mu kaplje parfem po kapcima dok spava.
Delo koje je ostavilo najjači utisak na mene je oslikana tavanica sa dve velike figure u skraćenju: (Dali, majstore!)
Većina zna da je upravo on kreirao prvi logo za lizalicu Chupa chups.
Najskandaloznija foto-sesija bila je kada je poređao 7 golih žena u oblik lobanje.
Ovaj ekscentrik bio je prilično tajanstven kako u svom slikarstvu tako i u svom filmskom radu. Sarađivao je u produkciji kratkog filma 'Andaluzijski pas'.
U jednom periodu njegovog života kućni ljubimac bio mu je mravojed.
Bavio se i dizajnom enterijera. Skicirao je ideje za razne komade nameštaja među kojima je najpoznatija sofa inspirisana napućenim usnama:
Trodimenzionalna anamorfna instalacija dnevne sobe sa nameštajem, koja podseća na lice čuvene američke glumice Mej Vest.
Gala, 11 godina starija bila je njegov model, zatim i supruga, nepresušna inspiracija, oslonac i snaga.
Nakon njene smrti ništa nije naslikao. Često su ga pronalazili na njenom grobu izmorenog halucinacijama.
Umro je 1989. god slušajući omiljenu operu 'Tristan i Izolda'.
Kripta je deo muzeja otvoren za posetioce. Nalazi se simbolično tik pored toaleta, tako da pošto su to radili za života, sada, mogu da nastave da obavljaju iste radnje po njegovom grobu.
Sve što je stekao ostavio je Španiji, tačnije Kataloniji.
Gaudi, žao mi je. Iz ovog muzeja izađoh nema. Jedan je Dali.
Нема коментара:
Постави коментар