Ja sam ženska vaga.
Nisam 100% sigurna u tu neku astro statistiku (dal je do nje il' do mene same) tek mislim da je nama onako baš, baš bitno da smo voljene. Tada i sijamo i volimo i živimo onako kako se živeti treba.
Neee, ma ne treba nas voleti svako. I taman posla da bude tako. To nas i vređa.
Ali, onaj koga smo mi odabrale, treba. Jer, iz ljubavi se (uglavnom) sve lepo stvara.
I zato, znaj, neću ti ja živeti još ko zna koliko... Nisam ni beskonačna. A niti mogu živeti bez ljubavi. Dođe mu nešto kao kiseonik. Ako osetim nedostatak istog, gušiću se, svega mi. A to ne želim. Zato...
Kad ljubavi više ne bude, prosto se okreni i idi.
Al' ako se slučajno desi da odem ja, ali onako, zauvek...nemoj da štampaš umrlice, to već znaš.
Milion fotki imate u isto toliko foto albuma, pa kad poželite, biću vam tamo.
Ne mora baš ta odabrana fotka da visi svuda...da plaši ljude mojih godina i izaziva ono: "ju, ovu sam znala!". Ne mora, stvarno.
Obavesti moje na fb-u, sa njima sam visila na toj mreži ka' na ringišpilu godinama.
Znaš da najviše od svega volim različitost. Volim i poštujem što je neko želeo da bude ispraćen uz zvuke trube, neko gitare, pesme drage...
Što se mene tiče, muzike sam se i hvala Bogu naslušala za života.
Od toga, znači, ništa.
Neka ispraćaj bude u mom fazonu. Nek leti od sportskog do elegantnog.
Sportskog da bude brzo.
Elegantnog da bude tiho i dostojanstveno.
Ne morate baš u belo da se obučete, ali da me manete sa crninom.
U rangu mi je sa umrlicama.
Uz dužno poštovanje prostora gde se i rodih, obucite šta stignete tamno za sam taj čin mog preseljenja, ali se po povratku kući manite crne boje.
Jer i kad bude došao moj kraj, a doći jednom mora, Sunce će i dalje sjati.
I svet će i dalje biti prelep. Toliko lep da ga nije lepo bojiti crnom.
I nemoj, ko Boga te molim, da spremaš ništa od hrane. Nek izvinu opet svi običaji naši. Ali ja, tj. moj duh da ti jede iz onog tanjira gde je prazna stolica, neće. A taj prizor mi nimalo nije mio.
Sokove, pića i ono osnovno, može. Kovčeg pod obavezno da bude zatvoren. Obucite me u štogod plave boje. Mogu i patike a može i 'štikla'.
Uputstva sva sad imaš i napismeno, ako slučajno nešto zaboraviš.
A do tada...volimo se.
Нема коментара:
Постави коментар