Translate
...a ja belim svetom rasuh život ceo;
I na obalama gde je večna plima,
I u svakom gradu, svakom mestu, ima
Po kap moje krvi i mog srca deo...M.R.
I na obalama gde je večna plima,
I u svakom gradu, svakom mestu, ima
Po kap moje krvi i mog srca deo...M.R.
22. 7. 2020.
Mirnu starost želim
Želim mirnu starost.
Zaslužila sam je.
Turbulencija u mom životu bilo je dovoljno za dva, tri tuđa života.
Kroz mnoge od njih prošla sam zahvaljujući lošim pilotima u svom privatnom avionu.
Naravno, sa mojom dozvolom za let.
Mnoge od njih izazvala sam lično vođena impulsima, strastima, urođenom potrebom za pravdom (jer vaga sam), verujem i inatom (reč koja je već sama po sebi ružna).
I neka je bilo tako.
Jer, bilo je jezgrovito i puno.
Nekad i do granica bola.
I bilo je životno, toliko da više od toga i ne bi moglo.
Sada želim mir.
Kućicu u šumi.
Sebe sa knjigom ispred.
Nas sa knjigama u ljuljašci.
Vanredne mere trenutno mi više prijaju nego pogađaju.
Od silnih životnih trčanja, cimanja i borbi umorila se duša.
Nakitile su te borbe moj vrat neprocenljivim nakitom.
I ponosno ga nosim jer za ponos i jeste.
Al' sad bih malo uživala u miru.
Njega sam najmanje upoznala za sve ove godine a deluje kao fin neki gospodin, taj mir.
I prihvatam samo smeh kao poželjnu galamu.
Iako se i sama češće nasmejem iznutra nego spolja, volim smeh.
Naročito dečiji.
Mir i smeh. I tiha radio muzika...
Hleb mi ne treba.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Tanja,
ОдговориИзбришиSlobodna sam da napisem da mirna starost ne zavisi samo od nas i od naseg truda.
Ne zavisi ni od nasih zasluga, na zalost.
Ja sam mislila da mogu da je zasluzim ako se potrudim...
I sve krenu kako treba.
I zivot tako godinama tekao.
I mi zadovoljni iako gledamo kako se nasi potomci sasvim asimiluju u nekoj drugoj drzavi (ali, neka su oni zadovoljni i neka zive normalno jer mi ih nismo rodili da bi nas u starosti pazili vec da bi zadovoljno i slobodno ziveli).
I onda se dogodi ovo sto se dogodi i u zemlji i u svetu.
I sada kada nam je mir najpotrebniji, upravo su nase godine te koje nas negativno obelezavaju.
Jer mi udisemo vazduh i jedemo a da ne radimo.
Mi smo visak i nepotrebni.
Zavera ili slucajnost, to je nebitno, ali je sve ovo tuzno i pretuzno jer sve sto zelim je receno u tvom naslovu.
Vel pozdrav
Belka (u podznaku Vaga)
Znam. Ali, proći će i ovo. Mora da prođe. Vole vas Tanja i Dragoslav
Избриши