Translate

...a ja belim svetom rasuh život ceo;
I na obalama gde je večna plima,
I u svakom gradu, svakom mestu, ima

Po kap moje krvi i mog srca deo...M.R.

17. 3. 2017.

Neobični restorani I deo


Suprug mi je nedavno doneo magazin sa člankom na ovu temu i već tada sam znala da ću morati da ovekovečim i na blog ove zanimljivosti. Dozvolite da vam dočaram najzanimljivije restorane J

Prvi na listi tematskih restorana zauzeo je „Jekyll & Hyde Club“ napravljen po uzoru na roman Roberta Luisa Stivensona „Neobičan slučaj doktora Dzekila i gospodina Hajda“. Kažu da su tada, sredinom devedesitih godina kada je otvoren, redovi za ulazak bili baš dugački. A u samom restoranu ste mogli da očekujete gomilu plastičnih slepih miševa, lobanje koje svetlucaju, uske stepenice u polumraku. Sala za ručavanje je više ličila na biblioteku punu prašine i paučine sa labaratorijskim posudama i naravno, lobanjama. Povremeno bi se čuli i krici iz sakrivenih zvučnjaka. Ako ste mislili da se nisu setili ruke koja odjednom izlazi iz nekog zida, prevarili ste se J Bili su tu i pacovi na baterije i kostimirani statisti koji su plašili posetioce ovog horor restorana.

Drugi na listi je singapurski „Imperial Herbal Restaurant“. Dakle, ako ste ljubitelj zdrave hrane ovo je svakako pravi izbor za vas! U ovom restoranu vas pregleda doktor pre samog obeda i uz konsultacije sa njim vi naručujete jelo.

A od restoranskih doktora dolazimo do treniranih nindzi u restoranu „Ninja“ u Njujorku, koji vas dočekuju već na samom ulazu. Inače, sam restoran podseća na japansko selo, a ako se i izgubite u nekom od uskih hodnika budite sigurni da će se neki nindza naći iza vas. O tome da sigurno niko nije ni izasao a da nije platio račun, suvišno je i pričati J

U Londonu a u restoranu „Circus“ ćete uz obroke moći da gledate, šta mislite šta? Naravno, sve cirkuske akrobacije, od gutača vatre preko klovnova pa sve do žonglera i akrobata. Slonovi su ipak, plastični. Slična ali opuštenija atmosfera sačekaće vas nedaleko od Đenove, u restoranu „II Ciabot“.
Sad, nešto što meni lično ne bi prijalo, bar mi se sad tako čini a i nisam sigurna šta bi o tome društvo za zaštitu životinja imalo reći, tek, možda niste znali da su u pojedinim restoranima i slatki majmuni, kelneri! Pa ako vam se sviđa ta ideja, da vas poslužuje majmun, ni kriv ni dužan što je tu a gde mu svakako nije mesto, izvolite put Tokija i u njegovoj blizini naći ćete restoran „ Kayabukiya Tavern“. Pojedini vlasnici restorana angažuju jednojajčane blizance koji se identično obuku kako bi gosti imali utisak da vide duplo.


I tako smo došli i do robotizovanog restorana „Dalu Robot“ u Kini. Svaki od robota ima senzor pokreta, tako da se zaustavi ako je neko ispred njega. To omogućava korisnicima da se posluže jelima koje žele.


Dok u restoranu „Robot Restaurant“ u tokijskoj četvrti Kabukičo i jela spremaju roboti! U ponudi je i robotizovani kabare sa godzilama, samurajima i nindzama naravno J



I sad smo došli do restorana u kojima jedete u mraku a poslužuju vas slepi kelneri. Prvi takav je otvoren 1999. godine u Cirihu a ja sam tek pre par godina čitala prvi put o njima. Prvi takav „Blindekuh“ (to bi se kod nas prevelo kao igra ćorava baka) je nastao u okviru projekta tadašnje fondacije koja je imala za cilj pomoć pri zapošljavanju slepim ili slabovidim osobama. Između ostalog, ideja je i da se sa vizuelnog fokus pomeri na ukus i miris. Gostima se na samom ulazu stavlja povez na oči a sam enterijer je u većini slučajeva u potpunom mraku. Toaleti, ipak, imaju svetlo J
U Evropi postoji lanac ovakvih restorana pod nazivom „Dans le Noir“ od kojih je prvi otvoren u Parizu.


Došli smo i do meni lično, vrlo zanimljivih, tajnih restorana! Oni se otvaraju na samo nekoliko dana a često i na samo nekoliko sati! Nemaju nikakvo vidljivo obeležje, bez licence, često se pojavljuju i na javnim površinama. U parkovima, trgovima se na brzinu improvizuju stolice i stolovi a obaveštenja za ovakav događaj se šalju sms porukama i to samo odabranim gostima i tik pre otvaranja. Tako da dok stignu nadlezni organi, sve već bude gotovo J

Inspirisana tekstom Viktor Čikeša

Нема коментара:

Постави коментар