Translate

...a ja belim svetom rasuh život ceo;
I na obalama gde je večna plima,
I u svakom gradu, svakom mestu, ima

Po kap moje krvi i mog srca deo...M.R.

24. 12. 2016.

☆🎄☆Nove godine ☆🎄☆

Bliže nam se novogodišnji praznici...Ne znam za vas ali ja uvek, čak i kad nas pokosi neki strašan virus poput aktuelnog, volim da na najlepši način obeležim kraj jedne i dolazak Nove nam godine...jer nije, niti može biti kao što neki kažu “dan kao svaki drugi...”. Stvarno nije :). I sad, uveli li mi simbolične promene u svom životu baš od te Nove godine ili ne, ona svakako stiže 31.12. u ponoć.
Na Vama je samo hoćete li je dočekati lepo ili ne.
Idemo malo u vremeplov sada.
U Vavilonu se recimo Nova godina proslavljala u proleće. Običaj je bio da kralj tada skine svoju raskošnu odeću i da se povuče kako bi svi ostali radili šta žele. Vraćao se na kraju slavlja još raskošnije obučen i život bi se nastavio istim tokom.
I u severnoj Indiji se u to vreme proslavljala Nova godina kada je običaj bio da se žene obuku u odeću žute boje i da nose cveće.
Majke su u Keraliji decu vodile zatvorenih očiju do slatkiša koje su im pripremile, što mene lično malo asocira na naš običaj “Materice”.
U centralnoj Indiji postoji “Divali”, festival vatre i svetlosti. Za vreme te jesenje svečanosti, koja ujedno obeležava početak hinduističke Nove godine, slave se božice Kali i Lakšmi.
U drevnom Egiptu se sve dešavalo krajem septembra kada bi reka Nil poplavila zemlju. Tada bi oni iznosili statue boga Amona, njegove supruge i sina na brod koji plovi Nilom. Celih mesec dana bi trajalo slavlje kada bi se na kraju statue vraćale u hram.
U Iranu su muslimanski vernici 21. Mart poslavljali kao Novu godinu. Nekoliko nedelja pre tog datuma bi stavljali pšenicu da proklija i na taj način obeležavali novi životni ciklus.
Rimljani su dugo 1. Mart proslavljali kao Novu godinu. Sve dok Julije Cezar nije uveo “julijanski kalendar”. Proslave su se zvale “Kalende” i zanimljivo je upravo to što je tih dana svako mogao da radi šta hoće, kako robovi tako i njihovi vlasnici.
Hogmanaj - Nova godina u Škotskoj! U pojedinim njihovim selima meštani bi palili burad sa katranom kako bi i simbolično izgorela stara godina. A kakva će im biti naredna predviđali su po tome ko im prvi zakorači u dom. Takođe su verovali da je poželjno da osoba ima tamnu kosu i da nosi poklon :)
Tet - Nova godina u Vijetnamu. Pada izmedju 21. Januara i 19. Februara i verovanja su da njihov kućni Bog tada odlazi na nebo kako bi tamo izvestio ko je od ukućana bio dobar a ko ne.
Ipak, najsimpatičniji su mi Japanci koji se tik posle ponoći svi smeju, verujući da će im to doneti sreću u narednoj godini.
Ove godine, nešto razmišljam...biću Japanka ;)
Od zanimljivih savremenih tradicija može se izdvojiti doček u Vankuveru, u Kanadi, gde se već tradicionalno kupaju u ledenoj vodi, što mene opet podseća na naše “Bogojavljenje” delimično.
I tako, bilo je tu svega tokom istorije, ja vam želim da Novu godinu provedete zdravi i srećni sa voljenim osobama...i da se mnooogo smejete ;)

                                                Fotografija preuzeta sa interneta

Нема коментара:

Постави коментар