Taman da se sjurimo ka liftu, pogledasmo kroz prozor... opaaaaa... eto nama kiše! Ma ne pričaj! Bacismo k'o Indijanci neke magijske reči, vatru palili nismo, ona stade, zatečena, i mi napustismo hotel u pravcu Palate Topkapi.
Mi inače štedimo novac i tako što umesto profi manekenki za njegove profi fotke poziram ja, žena mu. Znam, da je otkrio svoj talenat pre 20god. kad smo se upoznali... al' jbg. Ima sreću što je njegovoj ženi fotoaparat jedna od prvih ljubavi, pa stoički izdrži sve muke i mukice poziranja.
Ulaz u Topkapi bio je 285 lira po osobi, što mu dođe oko 2000din. Oko 400god. ova palata bila je centar rukovođenja Osmanskog carstva. Godišnje je poseti oko 2 miliona turista, što je po broju turista drugi muzej u Evropi, a najveći u Turskoj. Vodič ispuštala nisam.
Neki turisti su me više slušali, neki manje. Tako je to u životu.Prostor koji poseduje je dva puta veći od Vatikana i kao polovina prostora koju čini Monako. Ima ukupno 28 kula, zidine prema moru preostale su iz Vizantijskog doba, dok su one sa kopnene strane tvorevina Osmanskog carstva.
Kada je završena Palata Dolmabahce koju smo posetili sutradan, Topkapi je ispražnjena i u njoj su nastavili da žive samo svrgnuti sultani ili supruge preminulih sultana. 1924.god.je pretvorena u muzej sa kolekcijom od impozantnih 65000 eksponata ali je zbog prostora izložena samo jedna desetina primeraka. Postoje podaci da su u palati osim članova dinastije visokih rukovodioca, vojnika i posluge čiji je broj iznosio oko 5000 dnevno, u posetu je dolazilo još oko 5000 gostiju! Usled požara i zemljotresa u 16. i 17. veku veliki deo građevina je bio oštećen i restauriran, pa se tako mogu videti i razni stilovi arhitekture. Osmanlije koji su pre više vekova živeli nomadskim stilom i središnji prostor odvajali za ručak i zabave, tako su i gradeći palatu u srednjem delu postavljali vrtove.
Ukoliko bih sad izbacila sve fotke silnih pločica na sve strane mali bi bio i ovaj blog.
Tu su silne česme, zlatnom bojom prošarano sve... Rek'o bi čovek da su se samo kupali, sedeli i spavali.
Nije to stil koji se meni dopada. Mogla bih reći da mi negde izaziva i totalno suprotni osećaj. Mnogo je to šarenila za moje oči, mnogo je tu zlatne koju ne volim pa ipak... bio je to njihov stil, njihova tradicija i kultura a ja volim uživati u svakoj različitosti bez da se nužno mora i meni svideti.
I jesam uživala zaista u celom tom turskom svetu u malom na neki način. Nek mi oproste sad, ali sve vreme nisam se mogla oteti ni utisku da iako su bili neviđeni osvajači pa samim tim raspolagali i brojnim bogatstvom, ništa od toga ih nije moglo učiniti nekako elegantnijim i lepšim.
Reč 'harem' na arapskom znači sakriveno. Taj pojam je korišćen za prostor u kome je živela porodica sultana. Po islamskom verovanju muškarci vernici će u raju biti u društvu lepih devojaka!!! Ajme meni, što bi rekli... Nisam vam rekla... Šetam se ja tako od odaje do odaje gde su se kupale, sređivale i sve ostalo radile te silne žene i sve vreme se nosim mišlju koliko je to bilo nehumano prema ženskom rodu. Onda odgledamo gore pomenute dve epizode njihove kultne serije i ne verujem. One, robinje koje su dovodili, sređivane su i učene kako bi ih u nekom trenutku Sultan izabrao. I one su to želele! Onda sednem i razmišljam kako danas i oduvek imamo i elitnu prostituciju i starlete i čudo je kako se čini da možemo mi mnogo napredovati na svakom polju ali će očigledno uvek postojati određen broj žena kojima je sve to ok. Pa dobro. I lakše je sa činjenicom da su i one to želele. Neki od sultana koristili su pravo koje im je po islamu dato i stupali su u odnos samo sa 4 žene. Dok je za vreme pojedinih sultana bilo oko stotinu žena. Sobarice koje su dovodili sultanu bile su deca kada su ih doveli iz osvojenih zemalja. Imale su rigorozno obrazovanje i pripremu za razne obaveze. Žene koje su sultanu rodile dete bile su povlašćenog statusa, dobijale su odvojenu odaju i to su videle već naše žene u onoj seriji. Skoro sve žene od supruge do posluge bile su zarobljene ili kupljene od trgovaca robova ili su bile poklon darovan sultanu. One su kasnije prelazile u Islam. O njihovoj međusobnoj konkurenciji se takođe mnogo zna i lako je pretpostaviti. Ni odnos sultanove ljubimice i rođene majke nije bio bolji. O ubijanju dece zarad prestola zaista ne bih (o tome mi je koleginica noćas u trećoj smeni dopunila znanje a ja je slušala širom otvorenih očiju).Uglavnom, i posle toliko godina i bez predrasuda o svemu unazad, nisam se osećala prijatno kada sam okružena Turcima. I to je neki dubinski osećaj, neprijatan ali pravi. No, to ni u jednom trenutku nije poremetilo našu 'saradnju' bilo u kupovini nečega, usluzi, itd.. Prosta konstatacija. Ne bih nikad živela tamo.
Za šetnju kroz palatu odvojite minimum sat vremena i više.
Ove voštane figure su apsolutno predivne i moćno odrađene. Majstorski skroz.
U okruženju drugog dvorišta nalaze se jednospratne zgrade u kojima se nalaze kuhinje i prijemni prostor za građane koji dolaze u posetu palati. Zanimljivo je to da je njima bio zabranjen razgovor u vreme kada je sultan bio u palati.
Postoji 4 salona trezora gde se nalazi blago dobijeno tokom ratovanja i darovi koji su kasnije predati trezoru. Između njih su balkoni sa predivnim pogledom gde se nalazi po jedan presto. U tim delovima je zabranjeno fotografisanje no, eto, Dragoslav se suprotstavlja 'gravitaciji' 😊 kako biste mogli premijerno da zavirite i u taj deo.
U sklopu Harema bilo je tri dvorišta, jedno za sultanovu majku, supruge i prinčeve, drugo je bilo namenjeno dzarijama a treće je bilo za obezbeđenje. U haremu je živelo i oko 40 zarobljenih crnaca koji su radili poslove za koje je bila potrebna snaga.
Sa desne strane drugog dvorišta nalazila se kuhinja palate. Imala je tri dela: deo za sultana, deo za osoblje i deo za slatkiše! Kupole na krovu glavne kuhinje potiču iz 15. veka i jedan su od simbola palate. Podatak koji me oborio je da se u kuhinjama svakodnevno pripremalo 20.000 obroka ljudi moji!
Ja nikad veće kazane i ostali pribor za kuvanje nisam videla!
Osim 3 dnevna obroka za 5000 stanovnika palate pripremalo se i 5000 obroka za potrebe narodne kuhinje. Na fot. iznad je avan! (naši najveći lonci su manji). Jednogodišnja potrošnja voća, povrća i mesa palate bila je jednaka potrošnji hrane jednog malog grada.
Ovaj sladunjav, nežan, pink servis kao da sam ja birala 😊
I sada smo došli i do fotografije 'moj number 1.'😊 ⬇️
Crkva Sv. Irinej izgrađena je oko 300. god. n.e. na temeljima starog hrama Afrodite. Pre izgradnje Aja Sofije crkva je korišćena kao Crkva Patrijaršije u kojoj je 381.god. održan 2. vasilijanski sabor. U crkvi je ogroman krst koji potiče iz tog vremena. Od strane Osmanlija korišćena je kao magacin naoružanja da bi od 1846. postala Muzej naoružanja i arheologije.
Zbog izuzetne akustike poslednjih godina crkva se koristi za koncerte klasične muzike.
Brod je cepao dalje, mi izlazili malo da fotkamo, da se divimo mostu i smrznemo se usput. U cenu je bila uračunata i večera.
Plesali su tu razni plesači, plesačice pod budnim okom ženskog makroa da im ne ispadne neka lira koju su im nalepili gosti.